Originalna zakletva napisana je na grčkom i bila je namenjena lekarima. Počinjala je rečima: „Kunem se Apolonom lekarom, Asklepijem, Higejom, i Panakejom, i za svedoke uzimam sve bogove, i sve boginje, da ću se u skladu sa svojim sposobnostima i svojim rasuđivanjem držati ove Zakletve. … „
Tokom vekova, a uviđajući univerzalni značaj Zakletve, ona je modifikovana kako bi dobila veći stepen relevantnosti sa aktuelnim moralnim dilemama. Konačna verzija usaglašena je Ženevskom deklaracijom.
Farmacuti su prihvatili Zakletvu, stavljajući u fokus farmaceuta umesto lekara.

“U času kada stupam među članove farmaceutske profesije svečano obeđavam da ću svoj život staviti u službu humanosti.
Prema učiteljima sačuvaću dužnu zahvalnost i poštovanje.
Svoje zvanje ću vršiti savesno i dostojanstveno.
Najvažnija briga biće mi zdravlje moga pacijenta.
Poštovaću tajne onoga ko mi se poveri.
Podržavaću svim silama čast i plemenitost tradicije farmaceutskog poziva.
Moje kolege farmaceuti i lekari biće mi braća.
U vršenju dužnosti prema pacijentu neće na mene delovati nikakvi obziri njegove vere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti.
Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka.
Ni pod pretnjom neću dopustiti da se iskoriste moja farmaceutska i medicinska znanja
suprotno zakonima humanosti.
Ovo obećavam svečano,
slobodno,
pozivajući se na svoju čast.”